Maternica je naš prvi dom, mjesto gdje počinjemo oblikovati tko smo još prije nego što prvi put udahnemo. Tu se postavlja temelj zdravlja, povezanosti i otpornosti.
Istraživanja pokazuju da iskustva koja doživimo u maternici – bilo da su nježna i mirna ili stresna i ometajuća – duboko oblikuju naš odnos prema sebi, drugima i svijetu oko nas. Način na koji smo začeti, nošeni, i način na koji smo stigli na svijet, ima trajni utjecaj. Svaka trauma ili traumatsko sjećanje (tjelesni imprint) u ovom periodu može djelovati na bebu, majku, a zatim i na cijelu obitelj.
Tjelesna memorija – tijelo pamti
Implicitna ili tjelesna memorija je sve ono čega se tijelo sjeća. Tijelo pamti iskustva od samog začeća – sve što se događa u prenatalnom i perinatalnom razdoblju, pa sve do poroda. Beba već u maternici prima prve informacije o sebi i svijetu putem hormona koje majka proizvodi, a koji putuju kroz krv u bebino tijelo.
Na taj način, majka postaje svojevrsna programerka bebinog iskustva. Njene misli i osjećaji stvaraju biokemijske reakcije koje se prenose na bebu i oblikuju temelje njezinog daljnjeg razvoja. Danas znamo da su bebe sposobne osjećati, učiti, pamtiti i komunicirati prije, tijekom i nakon rođenja. Takva spoznaja dramatično mijenja način na koji se povezujemo i komuniciramo s bebama tijekom trudnoće, poroda i ranog djetinjstva.
Trudnoća – ključno razdoblje
Trudnoća je jedno od najvažnijih razdoblja u životu žene. Fizičko i emocionalno blagostanje trudnice izravno utječe na dobrobit njezine bebe. Zaštita i podrška u ovom periodu ključni su načini kako možemo utjecati na zdravlje i dobrobit cijelog društva.
Porod – prvi doživljaj života
Stoga s kakvim iskustvom započinjemo ovozemaljski život, značajno oblikuje prvi susret bebe sa svijetom i postaje dio njene životne priče.